LUCÍA ETXEBARRIA
Lucía Etxebarria rođena je 1966. u Bermeu. Studirala jer književnost i novinarstvo u Madridu. Prije nego što se profesionalno posvetila pisanju, desetak je godina radila kao konobarica, prevoditeljica, redaktorica i predstavnica za tisak.
Do sada je napisala nekoliko romana: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje (1997.), Beatriz i nebeska tijela za koji je 1998. dobila nagradau Nadal, te Mi koje nismo kao druge (1999.). Osim romana, objavljuje eseje i pjesme, a sudjelovala je i u pisanju scenarija za nekoliko filmova. Svojim je djelima izazvala brojne polemike. Sveučilište u Aberdeenu dodijelilo joj je počasni doktorat za književnost. Za roman O svemu vidljivom i nevidljivom 2001. dobila je nagradu Primavera koju je izdavačka kuća Espasa Calpe i udruga Ambito Cultural dodjeljuju kako bi promicale roman kao jedan od temeljnih oblika umjetničkog izražavanja nešega doba. Nakon opsežnog istraživanja, 2002., zajedno s književnom kritičarkom S.Núñez Puente, objavila je intrigantnu književno-feminističku studiju U naručju žene fetiša, a 2003. i zbirku proza - Sasvim obična ljubavna priča.
Prošle je godine, u konkurenciji više od 400 romana koji su pristigli na natječaj, za roman Un Milagro en equilibrio osvojila najugledniju španjolsku književnu nagradu - Premio Planeta. Extebarrijina djela prevedena su na četrnaest jezika, a španjolska ju javnost smatra najkontroverznijom suvremenom spisateljicom. Obožava životinje, vegeterijanka je i živi u Madridu. |
|
 O SVEMU VIDLJIVOM I NEVIDLJIVOM
Na pitanje novinara o čemu roman govori, Etxebarria je odgovorila: “Priča se odvija na tri plana: prvi je slava - mentalni mehanizam zbog kojega neki žele postati poznati, premda ih na kraju stečena slava uguši; drugi je potraga za transcendencijom zbog koje povjeruješ da možeš ući u drugu dimenziju, a treći nasilje, jer nitko ne govori o psihološkom, nevidljivom zlostavljanju koje prethodi fizičkome i poništava drugu osobu te uništava njezino samopouzdanje.”
|
|
 SASVIM OBIČNA LJUBAVNA PRIČA
Sasvim obična ljubavna priča je knjiga sastavljena od petnaest samostalnih priča povezanih ženskim glasovima koji u prvom licu ispovijedaju svoje tragične sudbine. Sva su to začudne "ljubavne priče" u kojima, gotovo uvijek, glavne junakinje kreću ka otkrivenju, sazrijevanju, odrastanju i samospoznaji. Sama autorica u pogovoru naslovljenom "Stvarnost nadilazi fikciju" objašnjava kako je riječ o pripovjednom materijalu temeljenom na činjenicama, na stvarnim životima žena koje su imale hrabrosti javno ispričati svoja iskustva. Gotov svaka priča progovara o tabuima i predrasudama građanskoga društva: prostituciji, nemogućnosti suočavanja sa seksualnim opredjeljenjem, psihološkim devijacijama i bolestima, mitu o ljepoti, izbjegličkim kampovima u Hamadi, kućnom nasilju, kompromisofobiji i izvanmatrimonijalnim ljubavničkim odnosima, silovanju, samohranom majčinstvu...
Kao i u većini svojih romana, i u ovima kratkim prozama L.Etxebarria traga za ženskim senimentalnim prostorom, ispituje osjeĆaj ljubavi u najrazličitijim okolnostima i nadareno i vješto daje nam šokantnu bilancu ženskih sudbina.
|
|
 NE PATIM VIŠE ZBOG LJUBAVI
Lucia Etxebarria pomiješala je psihoanalizu, psihologiju, filozofiju, sociologiju, književnost, postfeminističku kritiku, autobiografski diskurs s ovećom dozom humora kako bi poduzela osobnu i književnu ekspediciju u područje ljubavnih jada, što je naposlijetku rezultiralo knjigom za žene i muškarce, za lezbijke, homiće i heteroseksualce, za mlade i ne tako mlade... za sve one kojima je dosta patnje i jalovih jadikovki. U njoj nam pripovijeda kako je prestala patiti zbog ljubavi i kako i ti to možeš.
Jer ti to zaslužuješ.
Knjiga koja će riješiti tvoje sentimentalne probleme... Barem djelomično.
|
|
| |
|
|
