AHARON APPELFELD
Aharon Appelfeld rodio se 1932. u Černovcima (Bukovina), u Rumunjskoj, kao sin jedinac u dobrostojećoj židovskoj obitelji.
Nakon dolaska njemačkih trupa u Bukovinu, kad je Appelfeld imao osam godina, započinje progon židovskog stanovništva. Majka mu je ubijena, a on je zajedno s ocem deportiran u koncentracijski logor. U postojećem kaosu uspijeva pobjeći i tri godine skriva se po ukrajinskim šumama. Po dolasku Crvene armije na to područje priključuje se njezinim redovima kao pomoćnik u kuhinji gdje je dočekao i kraj rata.
Godine 1946. preko talijanskog tranzitnog logora emigrira u Izrael gdje i danas živi. Predaje hebrejsku književnost na Sveučilištu Ben Gurion u Negevu. Bio je gostujući profesor na Sveučilištima Boston i Yale i stipendist Sveučilišta Havard i Oxford. Za svoj književni rad dobio je brojne ugledne nagrade: Nagradu Brenner, Nagradu Bialik, Nagradu države Izrael (1983.), francusku Nagradu Medicis za najbolji strani roman 2004. (za naslov Životna priča, OceanMore, 2007.) i Nagradu Nelly Sachs.
Njegov književni opus do danas sastoji se od šest zbirki priča, nekoliko novela i eseja te impresivnih devetnaest romana. Djela su mu prevedena na dvadeset i sedam jezika i objavljena u više od trideset zemalja.
|
|
 ŽIVOTNA PRIČA
"Životna priča" (Sippur Hayim, 1999.) poslijednji je Appelfeldov objavljeni roman za koji je 2004. dobio prestižnu francusku nagradi Prix Médicis za najbolji strani roman.
Iz kritika
“Ovo sjećanje evocira čudo koje je s onu stranu jezika. O danim prizorima valja razmišljati, treba ih okusiti. Tako je malo okolišanja, tako malo objašnjavanja u tim slikama iscjeđenim iz terora.”
The Guardian
“ Ovaj roman je i sjećanje u najčistijem smislu te riječi, zaliha prikupljenih osjećaja i impresija proustovske snage, neograničena mjestom, vremenom i imenima. Appelfeld definira sjećanje kao ´živi i uskipjeli izvor´, iako događaji nisu kronološki poredani, romaneskna struktura je poput snova, neomeđena stapa se u nezaboravnu cjelinu.”
Observer
“Više od četrdeset godina Aharon Appelfeld snažno i jezgrovito istražuje iskorijenjenost ljudskih bića ... Esencijalno djelo čija snaga podsjećanja tjera na promišljanje.”
Le magazine litteraire
"A. Appelfeld je puno više od lica koje je preživjelo Holokaust. On je pisac vrhunskog dometa koji je svoje osobno iskustvo pretočio u literaturu iznimne jasnoće i snage."
The Washington Post
|
|
 LJUBAV ODJEDNOM
Ljubav odjednom ljubavna je priča, neprimjetno istkana stranicu po stranicu, između Ernesta, sedamdesetogodišnjeg pisca i njegove domaćice Irene, jednostavne mlade žene, vjernice, posvećene sjećanju na preminule roditelje. U toj istinskoj ljubavi koja bez dramatičnih strasti teče između dva bića svatko poštuje osobnost Drugoga i potiče u njemu ono najbolje (“Sve postoji zahvaljujući tebi”).
Samozatajna Irena u druženju s Ernestom polako izlazi iz svoje sudbinske samoće i vezanosti za pokojne roditelje, vezuje se za Ernesta čija je melankonija, a poslije i bolest, navodi na razbijanje vlastite pasivnosti spram života.
Ernestu je pak pisanje smisao života, nužna ali i bolna svakodnevna bitka, samački čin iz kojeg je Irena potpuno isključena, ali njezina prisutnost i ljubav pomoći će mu da prihvati svoju prošlost i pisanje kao pozitivan, stvaralački čin. Osjeća da njegovo pisanje mora postati jednostavno poput Irene, treba ga rasteretiti ukrasa da bi dosegnuo istinu.
Preko Irene navire prošlost i pretače se u književno djelo.
|
|
| |
|
|
