MICHEL HOUELLEBECQ I BERNARD-HENRI LÉVY
MICHEL HOUELLEBECQ (1958.), pjesnik, esejist i prozaik, zasigurno najkon­ troverzniji francuski književnik, počeo je pisati vrlo mlad, ali književno priznanje stječe tek 1994. objavivši roman Širenje područja borbe. Godine 1998. objavljuje drugi roman, Elementarne čestice, koji je preveden na više od dvadeset i pet jezika i napokon ga etablirao u cijeloj Europi kao jednog od najznačajnijih autora suvremene književnosti. Najvažnija prozna djela: Lanzarote i drugi tekstovi (2000.), Platforma (2001.), Mogućnost otoka (2005.).

BERNARD-HENRI LÉVY (1948 filozof, pisac i aktivist, već je desetljećima angažiran u francuskom političkom i kulturnom životu. Nakon što je diplomirao flozofju na École Normale Superieure postaje izvjestitelj iz Bangladeškog oslobodilačkog rata protiv Pakistana. Vrativši se u Pariz, sa skupinom mladih intelektualaca osniva društvo Novi flozof (Nouveaux philosophes) gdje žestoko kritiziraju odnos socijalista i komunista prema događajima iz 1968. Sedamdesetih predaje flozofju na Sveučilištu u Strasbourgu i na École Normale Superieure. Objavio je više od dvadeset djela, a najvažnija su La barbarie à visage humain (1977.), Francuska ideologija (Idéologie française, 1981.), Posljednji dani Charlesa Ba­ udelairea (Les derniers jours de Charles Baudelaire, 1988.) Bosna! (1994.) Le siècle de Sartre (2000.), Réfexions sur la Guerre, le Mal et la fn de l’Histoire (2002.), American Vertigo (2006.).