Photo © - Isolde Ohlbaum
ELFRIEDE JELINEK

rođena je 1946. u Mürzzuschlagu (Štajerska) od majke austrijske katolkinje, pripadnice visoke građanske klase i oca (inžinjera i autodidakta) češkog židova koji je u Beč stigao iz skromne ali obrazovane sredine. Predestinirana ( po majci) da postane virtuozna glazbenica 1950. upisuju je u Katolički institut Djevice Marije Sionske u Beču, gdje počinje učiti balet i francuski, a sa sedam godina započinje pohađati i satove violine, glasovira i pjevanja. Od 1960. na Konzervatoriju grada Beča studira orgulje i blokflautu, a kasnije studira kompoziciju. 1964. u Beču počinje studirati teatrologiju i povijest umjetnosti.

1971. diplomirala je orgulje. Bila je aktivna u studentskom pokretu, a i kasnije se često pojavljuje u ulozi angažirane autorice. Već tijekom studija javlja se u književnim časopisima sa zanimljivom lirikom, a njena radio drama "Kad sunce zađe za mene je već kraj radnog dana" - Wenn die Sonne sinkt ist für mich schon Büroschluß (1974.) proglašena je radio - dramom godine. 1975. izlazi roman Ljubavnice - Die Liebhaberinnen. Autorica se okreće kritičkom prikazivanju društva i odnosa među spolovima iz ženske perspektive. Mediji na temelju čestih autoričinih javnih istupa prenaglašavaju provokativnost njena pisanja, pa usljed toga briljantnost stila i inovativnost pripovjednog i dramatičarskog postupka katkada s nepravom dospijevaju u drugi plan.

Elfriede Jelinek ne zazire od zadiranja u krajnje osjetljive teme, a kombiniranjem raznih pripovjedačkih i dramskih tehnika (montaža, kolažiranje, unutarnji monolog) ostvaruje osebujan stil koji je nerijetko na granici prevodivosti. Kruna njena književnog stvaralaštva nedvojbeno su romani "Pijanistica" - "Die Klavierspielerin" (1983.), "Naslada" - "Lust" (1983.) i "Djeca mrtvih" - "Die Kinder der Toten" (1995.) Osim kod nas već uprizorene drame "Što se dogodilo nakon što je Nora napustila svoga muža ili potpornji društava" - "Was geschah nachdem Nora ihren Mann verlassen hatte oder die Stützen der Gesellschaften" (1977.) napisala je više izvrsnih drama među kojima se ističu "Clara S." (1982.), "Burgtheater" (1986.), "Totenauberg" (1992.), "Odmorište" - "Raststätte" (1997.), "On ne kao on" - "Er nicht als er" (1998.), "Sportski komad" - "Ein Sportstück" (1998.) i dr. Za svoj književni rad autorica je dobila brojne nagrade i priznanja. 1998. primila je prestižnu Büchnerovu nagradu, a 2002. dodijeljena joj je ugledna Heineova nagrada kojom se osim literarne vrijednosti aludira i na autoričin socijalni angažman i kritičko promišljanje vremena u kojem živimo.