Photo © Isolde Ohlbaum
HERTA MÜLLER

HERTA MÜLLER rodila se u Rumunjskoj 1953., u Nitzkydorfu, selu u pokrajini Banat. U Temišvaru studira njemački i rumunjski jezik s književnošću. Postaje članicom Aktionsgruppe Banat, grupe pisaca kojima je materinji jezik njemački, a koja u vrijeme Ceausescuove diktature traži slobodu govora i pisanja.

Nakon završetka studija zapošljava se u tvornici kao prevoditeljica, ali uskoro dobiva otkaz jer je odbila surađivati s rumunjskim tajnim službama.
U tom razdoblju svog života piše kratki poetski roman "Niederungen" ("Nizine"), koji, zbog stalnih problema s cenzurom, znatno izmijenjen, uspijeva objaviti tek 1982. g. Dvije godine kasnije objavljuje "Druckender Tango". U tim djelima s prezirom piše o hipokriziji seoskog života i okrutnosti te sredine prema pojedincima koji žive nekonformistički.

Izvorni, necenzurirani, rukopis romana Niederungen uspijeva poslati u Njemačku, gdje ga objavljuje Rotbuch Verlag. Kritika je oduševljena. Na Frankfurtskom sajmu knjiga H. Müller javno govori protiv diktature u Rumunjskoj.
Nakon povratka kući zabranjeno joj je daljnje objavljivanje. Kako joj život u domovini postaje sve nepodnošljiviji, iseljava se 1987. g. s mužem Richardom Wagnerom ( također članom Aktionsgruppe Banat ) na Zapad. Otada živi u Berlinu.

Većina djela H. Müller govori o aspektima njena vlastitog života u vrijeme najprimitivnijeg totalitarizma u Rumunjskoj ("Der Mensch ist ein grosser Fasan auf der Welt", 1986. g. – priča o naporima njemačko-rumunjske seljačke obitelji da se domogne putovnice i iseli na Zapad) ili o osjećaju otuđenosti i neukorijenjenosti u novo tlo koji prožima sve njene likove prebjega i disidenata ("Reisende auf einem Bein", 1989. g.). Životno iskustvo koje je stekla u seoskoj sredini banatskih Švaba, a poslije i kao pripadnica njemačke manjine, neće biti uobličeno samo kao kritika primitivne ruralne kulture i brutalne državne represije već će doseći razinu same poezije koja odražava jedno degenerirano i turobno stanje svijeta.

Početkom devedesetih objavljuje dvije knjiga eseja ( "Der Teufel sitzt im Spiegel", 1991. g. i "Eine warme Kartoffel ist ein warmes Bett", 1992. g.) te roman "Der Fuchs war damals schon der Jager" (Lisica je već tada bila lovac).
Godine 1994. izlazi "Remen, prozor, orah i uže" – roman kojim postaje poznata i priznata u cijelom svijetu i za koji dobiva mnoga priznanja, od kojih su najistaknutija njemačka Kleistova nagrada (1994. g.) i Međunarodna književna nagrada IMPAC-Dublin (1997. g.). On je i kruna njena dotadašnjeg rada.

Herta Müller dobitnica je i Nagrade Marieluise-Fleisser (1990. g. ) te europske nagrade za književnost Aristeion ( 1995. g.).
Nakon romana "Remen, prozor, orah i uže" objavila je još zbirku poezije i eseja Hunger nach Seide (1995. g.) te dva romana: "Heute wariech mir lieber nicht begegnet "(1997. g.) i "Im Haarknoten wohnt eine Dame" (2000. g.).

U svojim djelima i javnim istupima H. Muller beskompromisno se suprotstavlja svakoj dogmi i represiji. Devedesetih godina žestoko je kritizirala istočnonjemačke pisce koji su surađivali s tajnim službama. U znak protesta istupila je iz njemačkog P.E.N.-a.