Ljubav odjednom ljubavna je priča, neprimjetno istkana stranicu po stranicu, između Ernesta, sedamdesetogodišnjeg pisca i njegove domaćice Irene, jednostavne mlade žene, vjernice, posvećene sjećanju na preminule roditelje. U toj istinskoj ljubavi koja bez dramatičnih strasti teče između dva bića svatko poštuje osobnost Drugoga i potiče u njemu ono najbolje (“Sve postoji zahvaljujući tebi”).

Samozatajna Irena u druženju s Ernestom polako izlazi iz svoje sudbinske samoće i vezanosti za pokojne roditelje, vezuje se za Ernesta čija je melankonija, a poslije i bolest, navodi na razbijanje vlastite pasivnosti spram života.

Ernestu je pak pisanje smisao života, nužna ali i bolna svakodnevna bitka, samački čin iz kojeg je Irena potpuno isključena, ali njezina prisutnost i ljubav pomoći će mu da prihvati svoju prošlost i pisanje kao pozitivan, stvaralački čin. Osjeća da njegovo pisanje mora postati jednostavno poput Irene, treba ga rasteretiti ukrasa da bi dosegnuo istinu.

Preko Irene navire prošlost i pretače se u književno djelo.

Ljubav odjednom istovremeno je i meditacija o povijesti, o komunizmu u Izraelu, II. svjetskom ratu, holokaustu ispripovijedana bez predbacivanja i patetike. Prisutnošću Drugoga (Irene) proživljavamo i  prihvaćamo sjećanje za koje smo vjerovali da je nestalo i koje je previše bolno da bismo ga evocirali.

“Nemam dojam da pišem o prošlosti. Prošlost je sama po sebi loša građa za književnost. Književnost je sadašnjost, ne u novinarskom smislu, nego kao težnja da trenscendirate vrijeme u vječnu sadašnjost.”

“Među nama piscima “koji smo preživjeli” Appelfeldov glas ima jedinstven, nepogrešiv ton... Pogođen sam strahopoštovanjem i divljenjem.”
Primo Levi

“Mnogo je teških tema evocirano u ovoj knjizi, koja je ujedno i lekcija iz mudrosti i lekcija iz književnosti.”
L`Express

“Jedinstvena ljubavna priča o sjedinjavanju dvaju bića koja postaju jedno dok ih sve živo razdvaja.”
Lire