Na nekad raskošnom, a sada zapuštenom imanju odvojenom od bilo kakve civilizacije živi otac i njegovo dvoje djece. Jednog jutra djeca otkriju da je otac počinio samoubojstvo. Sve što su znali o svijetu, znali su iz knjiga koje im je ponekad dopustio čitati. Suočeni sa stvarnošću i novonastalom slobodom, njihov se svijet raspada na komadiće. Što učini kada onaj kome je sve ovisilo i u koga su se bespomoćno uzdali nestane?
Iz medija:
"Roman kakav se napiše samo jednom u životu, nepojmljiv roman koji donosi tugu i obećanja, na granici radosti i straha...roman gdje je djetinjstvo samo stravičan pogled na svijet, a duhovita rečenica samo pomast koja ublažava tugu." Le Nouvel Observateur "Ne zapadajući ni u jednom trenutku u patetitku, Soucy je sposoban ganuti i zadivit, utkati fantastiku i poeziju u brutalnu i grku priču. Soucy brusi tugu poput dragogo kamea sve dok iz njega ne zasja iskra nade." Magazine littéraire
"Između mita i realnosti svijet G. Soucyja uznemiruje, ali i očarava zaljubljenike u književnost." Le Devoir "Harmonija romana balansira između onog što je rečeno, onoga što je neizrečeno o onoga što se podrazumijeva, a učinak takvog pisanja dokraja snažno djeluje na čitatelja." Times Literary Supplement
Gaétan Soucy rodio se u Montrealu 1958. g. Studirao je fiziku, književnost i filozofiju. Neko je vrijeme živio u Japanu i odličan je poznavatelj japanske kulture. Godine 1994. objavio je prvi roman L'Immaculée conception. Nakon tri godine izlazi mu i drugi roman - L'Acquittement. Odmah je osvojio kanadsku kritiku, koja je fascinirana njegovim stilom, kompleksnošću kompozicije i smjelošću tema. 1998. objavljuje kratak roman Djevojčica koja je previše voljela šibice, koji doživljava velik uspjeh i kojim književnost Québeca dobiva svoju zvijezdu. Nakon što je roman predstavljen svjetskoj publici na Pariškom sajmu knjiga 1999. započinje njegov međunarodni uspjeh. Ovaj jezično nadasve težak i zahtjevan tekst dosad je preveden na dvanaest jezika. Hrvatski prijevod Ite Kovač uvjerljivo je prenio složenost i začudnost Soucyjeva arhaičnog jezika za koji je kritičar Le Mondea napisao:"...strašno koliko je lijep - jezik koji na trenutke potpuno nov, a ipak star poput svijeta, učen kao knjiga i naivan poput rođenja, na prvi pogled sasvim jednostavan, a ispunjen beskrajnim harmonijama."
