Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) mađarski je pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar te se okušava u pisanju na njemačkome, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti neopozivo odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. Tridesetih godina biva zapažen po svojemu preciznom i čistom realističkom stilu, piše prve mađarske osvrte na Kafkina djela, a u novinskim člancima izražava iznimno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, koja su početkom devedesetih godina 20. stoljeća doživjela ponovnu, krajnje pozitivnu evaluaciju ponajprije objavom prijevoda na engleskom jeziku. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskome, no objavljivanje njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjeno sve do 1990. Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno i u sljedećim su desetljećima, otkriveni i cijenjeni od kritike i publike, postali dijelom europskoga književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hitcem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.