Trilogiju "Igrači" čine novele "Koncert za tequilu i apaurin" i "Plesačica iz Blue Bara" te kratki roman "Dečko, dama, kreten, drot". Priče su međusobno povezane nekolicinom likova, a poglavito likom anti-detektiva Fola. Povezuju ih i atmosfera, milje zagrebačkog posljeratnog društva u kojemu se sprega politike, kriminala, medija i ostalih društvenih struktura pretvara u opasan vrtlog koji guta neoprezne pojedince, čije se probušene glave zakratko pojavljuju na stranicama crne kronike ili čak na naslovnicama, a onda padnu u zaborav, dok se priča zavrti s još većom kriminalnom energijom.

Popovićeva trilogija predstavlja domaću inačicu koja je još samo u dalekim naznakama bliska nekima od inačica klasičnog krimića, naravno onog američke "hard-boiled" škole. Upravo ovaj stari američki rođak velike međunarodne obitelji krimića vjeruje u junaka, koji u korumpiranom društvu punom ljudskog jada, ucjena i zla postaje junakom zahvaljujući svojoj unutrašnjoj neovisnosti i sposobnosti da voli – ma kako ciničan, hladan i spreman na ubijanje bio. 
(Alida Bremer)

Iz medija:

"U Koncertu za tequilu i apaurin Popović nudi priču koja se događa danas i ovdje, prozu koja je obilježena tipiziranim likovima i prepoznatljivim situacijama, ali kojoj je kao protutežu, i kao spas od banalnosti, ubrizgao heroinsku dozu fantastike. Uranjajući u glib postratne Hrvatske, Popović je ocrtao svijet koji se održava otkucavanjem i reketarenjem i kojemu ništa što je ljudsko – i vjenčano s kriminalom – nije zapravo strano." 
Z. Zima, Novi list

"U ovoj noveli do izražaja su došli mnogi elementi izuzetne spisateljske kulture pisca: uz otplaćivanje dugova generacijskoj poetici kratke priče, ona otvara i nove prostore književne izražajnosti vidljive u majstorskom vođenju radnje, nadmoćnoj lakoći pripovijedanja i organizaciji unutarnjeg rasporeda novele, isprepletanju njezinih različitih segmenata i razina."
I. J. Bošković, o Koncertu za tequilu i apaurin, Slobodna Dalmacija

"Novelom Plesačica iz Blue Bara Popović se potvrđuje kao majstor nepretenciozne urbane proze koja počiva na žanru i osjećaju svijeta koji smo poznavali u francuskom filmu pedesetih i šezdesetih i koja se pretvara u štivo za ugodno čitanje o neugodnu dobu."
J. Boko, Vijenac

"Ono što krasi Plesačicu iz Blue Bara, konstanta je Popovićeve proze – nehinjeno razumijevanje manje-više sitnih, gubitničkih, poglavito urbanih ljudskih sudbina. Popović, jednostavno, jako dobro razumije i poznaje milje o kojemu piše i što je podjednako važno, nikada literarno ne igra na jeftine trikove."
D. Rešicki, Riječi

"Kratki roman Dečko, dama, kreten, drot kojim je zaokružio trilogiju započetu novelama Koncert za tequilu i apaurin i Plesačica iz Blue Bara nije samo uspješan završetak jedne prozne dionice ovoga autora, već i onaj trenutak koji smo dugo čekali. Konačno se, naime, dogodilo da Popović možda čak i nadmaši svoj kultni Ponoćni boogie." 
J. Pogačnik, Jutarnji list