Treći roman Édouarda Louisa donosi priču o ocu kojega poznajemo iz autobiografskog prvijenca Raskrstimo s Eddyjem. U kratkom, ali iznimno emotivnom i dirljivom tekstu autor se ponovno vraća u djetinjstvo i mladost no ovaj put kako bi se pomirio s ocem i ispripovijedao njegov život, prerano uništen teškim radničkim životom, bolešću i pretrpljenim nepravdama. Ne postavljajući pitanje naznačeno u naslovu, već sa sigurnošću detektirajući političko i klasno nasilje kojemu su izloženi deprivilegirani, marginalizirani i potlačeni, autor se oštro obrušuje na sve vlade koje su njegovu ocu, kao i mnogima u Francuskoj,  postepeno ukidale radnička prava dovodeći ih na rub siromaštva. Édouard Louis i u ovom romanu maestralno spaja privatno i političko, ispisujući intimnu pripovijest o odnosu oca i sina koji su obojica, svaki na svoj način iskusili razorne posljedice neodgovornih i promašenih politika i sve većeg osiromašenja radničke klase u kapitalizmu 21. stoljeća.