Izgubiti se jedna je od najstarijih tehnika kretanja ljudske vrste. U svakom slučaju starija je od svih upotrebljivih zemljovida i turističkih vodiča, jer i prije nego što su oni postojali morali su se ljudi, čim bi se uputili u daljinu, zateći u stanju u kojem nisu znali gdje se nalaze - što je definicija gubljenja. To stanje je izvor mnogih uvida; ponekad čovjek pritom naiđe na fundamentalne stvari, prisjeti se Kolumba, koji je zahvaljujući tome što se izgubio nehotice otkrio Ameriku.

 

Kathrin Passig i Aleks Scholz tvrde: otkriće novoga i s time povezano zadovoljenje znatiželje  samo je jedana od mnogih dobro istraženih prednosti gubljenja. Osim toga, u dobu Google karata i GPS-a, izgubiti se je jedan posve novi izazov - štoviše, posljednja avantura!

 

"Odiseja tako predstavlja nešto kao prototip svih gubljenja. Sam je Odisej prototip cijelog niza izgubljenih i zbunjenih ljudi u zapadnoj književnosti. Pritom je Odiseju i njegovim suvremenicima bilo jednostavno izgubiti se. U doba kada se Zemlja sastojala samo od Grčke i Sredozemnog mora, a pretpostavljalo da je negdje oko Maroka carstvo mrtvih, bio je dovoljan i najmanji splet nesretnih okolnosti pa da godinama ne možete pronaći put kući. Odisej nije morao odbaciti zemljovid pa da se izgubi, jer takvo što on nije ni imao. Nije morao kupovati ni priručnik koji bi mu pomogao izgubiti se. Umjesto toga jednostavno je uletio u nekoliko oluja koje su njegov brod odnijele na područja koje dotad nitko nije vidio. Bila su to sretna i bezbrižna vremena."

 

„Moja je obitelj nadarena za ludilo. Oduvijek je tako, sve dosad to nam je bilo gotovo normalno. Djeca liječnika natprosječno često studiraju medicinu; djeca pacijenata natprosječno često postaju objekt medicinske analize. Ima podosta objašnjenja i naziva za ove učestalosti. Mitološkim jezikom: kletve predaka. Medicinskim: predispozicije, emocionalni obrasci, genetske, nasljedne bolesti.“

 

Nakon deložacije majke iz njezina stana, pripovjedaču ostaju tek krhotine obiteljske povijesti. Kako je majka završila na odvikavanju od alkohola? Koji su uzroci očeve depresije? Što je baku natjeralo na dvanaest pokušaja samoubojstva? I tko je bio djed koji je pola života proveo u psihijatrijskoj ustanovi? Dok secira članove obitelji kao na operacijskom stolu, prisjeća se vlastita djetinjstva i odrastanja u minhenškoj radničkoj četvrti, odlaska u New York i bečkih godina provedenih u kavanama s knjigama. Čitanje je njegova ovisnost i bijeg od stvarnosti, a strah od ludila njegov trajni pratitelj koji će ga naposljetku dovesti na psihijatrijski odjel – ali u ulozi psihologa. U radu s pacijentima otkriva da su dijagnoze samo pomoćni alat, a razlika između normal¬nog i nenormalnog većinom proizvoljna. 

Leon Engler u svome duhovitom i snažnom prvijencu lucidno spaja obiteljsku pripovijest i povijest psihijatrije te sa zadivljujućom lakoćom progovara o začudnostima i raskolima ljudske psihe zbog čega se roman Botanika ludila čita kao pravo slavlje života i ljudskosti. 

 

 

 

Iz medija:

 

„Roman koji pršti emocijama a da nikad ne klizne u patetiku.“

SRF Literaturclub

 

„Neodoljivo. Roman koji je istovremeno ozbiljan i lagan, nježan i oštar, satiričan i iskren.“

Siri Hustvedt

 

„Ovaj prvijenac čisto je otkrivenje. Autor u njemu progovara ni manje ni više nego o svemu: o obitelji, ljubavi i životu.“

rezensionen.ch

 

„Dirljiv roman o sjećanju, empatiji, osobnom razvoju i o tome da je čovjek uvijek više od svoje dijagnoze.“

Kleine Zeitung

 

Novi roman Damira Karakaša donosi slojevitu lirsku priču, istovremeno nježnu i grubu, o putovanju djeda i unuka, o njihovoj potrazi za vragom – postoji li on uopće?

Hodajući kroz zadivljujuću prirodu svjedoče neobičnim događajima i upoznaju osebujne ljude, gradeći međusobnu povezanost i bliskost. 

 

 

Roman Herscht 07769 (2021.) začudno je lucidna vizija Europe kakvu živimo baš danas, društveno nestabilnih prilika u svakom pogledu, a ono što se događa u imaginarnu njemačkom gradiću Kana, događa se i po nasumičnim gradićima diljem Europe.

Florian Herscht zaposlenik je Bossa, lokalnog vlasnika tvrtke za uklanjanje grafita i sve teče rutinski dok jednoga dana na ulazu u Bachhaus – Bachovu kuću – ne osvane grafit. Goropadni Boss odani je Bachov obožavatelj i promicatelj njegove glazbe. Nakon policijskog očevida, pod Bossovim sloganom alles wird rein (očistit ćemo sve), započinje njegova osobna, ilegalna potraga za piscem grafita. Gotovo psihotični potezi Bossove izdvojene skupine kompanjona vode ka neminovnoj dezintegraciji Kane i sveobuhvatno prema raspadu društva.

U jednoj paklenoj rečenici Krasznahorkai majstorskom vještinom pisanja uobličuje našu svakidašnjicu i naše živote u napeto, ironično, a kroz Bachovu glazbu i meditativno umjetničko djelo.

 

Iz medija:

 

„Herscht 07769 veličanstveno je književno djelo kojim je László Krasznahorkai još jednom dokazao svoj status jednog od najosebujnijih i najsvestranijih europskih pisaca.”

Österreichischer Rundfunk, Ö1