Lucia Berlin: Priručnik za spremačice

160,00 kn

Da bi mogla uzdržavati djecu,Lucia Berlin radila je najrazličitije poslove: bila je medicinska sestra, spremačica, bolnička administratorica, profesorica u gimnaziji. U tom je razdoblju imala velikih problema s alkoholizmom, ovisnošću, neuspješnim odvikavanjima... Sav taj buran život: ljubavi, zlostavljanja, bolesti, patološki odnosi u obitelji i zajednici, ovisnost i odvikavanja od alkohola pretočeni su u ove autobiografske priče koje su tek posthumno, jedanaest godina poslije njezine smrti, doživjele priznanje književne javnosti. Već u drugom tjednu od objavljivanja, zbirka priča Priručnik za spremačice dospjela je na listu bestselera New York Timesa, a broj prodanih primjeraka nadmašio je ukupnu prodaju svih dotadašnjih izdanja. Prvu zbirku, Angelova praonica, objavila je tek 1981., iako su priče većim dijelom pisane tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Priručnik za spremačice zbirka je koja daje najcjelovitiji presjek njezina književnoga stvaralaštva.
Iz medija:
“Priče L. Berlin izmjenjuju se između svjetlosti i tame tako neprimjetno i iznenadno da određena emocija jedva izblijedi prije nego što se osjeti nešto drugo... Rezultat je izmišljeni svijet širokog raspona, moćan.“ 
The Boston Globe
 
“Lucia Berlin mogla bi biti možda najbolja spisateljica za koju niste nikada čuli... Njezin nekonvencionalni humor, pomiri-se-s-tim realizam i sposobnost da raslojava detalje koji odjekuju kroz priče i desetljeća daju njezinoj knjizi neizmjernu moć.“

Publishers Weekly
 
“Lucia Berlin vas zavrti, sruši na pod i zabije vam lice u blato. “Slušat ćete me, makar vas morali prisiliti” reže njezine priče. ... njezine priče pune su drugih prilika. Sada čitatelji imaju novu priliku da se suoče s njima; djelići života, prožvakani i ispljunuti kao zamotuljci duhana, gorki i bogati.“

New York Times Books Review
 
“Taj nevjerojatni humor, ta lakoća s kojom se pripovijeda. Jezik ovih pripovijesti je poseban... Crni, nabijeni humor. Nesumnjivo – veličanstveno.“

Das literarische Quartet
 
“Lucia Berlin maestralno se snašla u rizičnim zonama života žena, vjerojatno drukčije nije ni poznavala. Ipak, napukline o kojima pripovijeda ne stvaraju tmurnu atmosferu nego otkrivaju koliko život može biti iznenađujući, neobičan, smiješan i uzburkan. Ponovno otkrivanje tih priča iz osamdesetih doista se isplatilo.“

SWR
 
“Četrdeset tri priče, četrdeset tri mala remek-djela.“

La Repubblica
 

“Priče Lucije Berlin naelektrizirane su: zuje i pucketaju kao kad se dotaknu žice pod naponom. Kao odgovor na to oživi i čitateljev mozak, zaveden i očaran, dok mu sve sinapse frcaju. Upravo se tako i želimo osjećati kad čitamo – da nam mozak radi, a srce snažno kuca.“ 

Lydia Davis
 

Prijevod Vjera Balen-Heidl
Jezik izvornika Engleski
Broj stranica 448
Datum izdanja 2017.
ISBN 978-953-332-061-8
Uvez meki uvez s klapnama
Dimenzije 13x20 cm

Lucia Berlin (1936. – 2004.), američka spisateljica kratkih priča, rođena je u Juneauu na Aljasci kao Lucia Brown. Odrasla je u nefunkcionalnoj obitelji (majka alkoholičarka), a zbog očeva zanimanja (rudarski inženjer) često su mijenjali boravište, tako da joj je cijelo djetinjstvo i adolescentsko doba bilo protkano selidbama, od raznih dijelova SAD-a do Čilea i Meksika. Godine 1941. otac odlazi u rat, a majka se s Lucijom i mlađom kćeri seli u El Paso kod oca, poznatog zubara ali također alkoholičara. Nakon rata obitelj odlazi u Čile gdje, zahvaljujući očevoj poziciji, vode raskošan život. Majčin alkoholizam sve je teži, a Lucia obolijeva od skolioze, što će joj cijeli život činiti velike poteškoće. Godine 1955. počinje studirati na Sveučilištu u New Mexicu, no ubrzo se udala i rodila dvoje djece. Nakon rođenja drugog sina brak se raspao, no unatoč teškoj životnoj situaciji uspješno je završila studij. Već 1958. ponovo se udala, ovaj put za glazbenika Newtona, no ta je veza potrajala samo dvije godine. Potom je s djecom i Buddyjem Berlinom otišla u Meksiko, gdje joj je on postao treći muž. U tom braku rodila su se još dva sina. Nakon razvoda od Buddyja 1968. godine, Lucia je dobila mjesto profesorice na Sveučilištu u New Mexicu, ali već se 1971. sa sinovima preselila u Kaliforniju. Do 2000. predavala je kreativno pisanje na Sveučilištu u Coloradu, kada je umirovljena. Umrla je 2004. u Los Angelesu. Njezina proza uvijek je imala svoju odanu ali malobrojnu publiku, no tek nakon njezine smrti doživjela je zasluženo priznanje kritike i publike.





Prijava na newsletter