Izgubiti se jedna je od najstarijih tehnika kretanja ljudske vrste. U svakom slučaju starija je od svih upotrebljivih zemljovida i turističkih vodiča, jer i prije nego što su oni postojali morali su se ljudi, čim bi se uputili u daljinu, zateći u stanju u kojem nisu znali gdje se nalaze - što je definicija gubljenja. To stanje je izvor mnogih uvida; ponekad čovjek pritom naiđe na fundamentalne stvari, prisjeti se Kolumba, koji je zahvaljujući tome što se izgubio nehotice otkrio Ameriku.

 

Kathrin Passig i Aleks Scholz tvrde: otkriće novoga i s time povezano zadovoljenje znatiželje  samo je jedana od mnogih dobro istraženih prednosti gubljenja. Osim toga, u dobu Google karata i GPS-a, izgubiti se je jedan posve novi izazov - štoviše, posljednja avantura!

 

"Odiseja tako predstavlja nešto kao prototip svih gubljenja. Sam je Odisej prototip cijelog niza izgubljenih i zbunjenih ljudi u zapadnoj književnosti. Pritom je Odiseju i njegovim suvremenicima bilo jednostavno izgubiti se. U doba kada se Zemlja sastojala samo od Grčke i Sredozemnog mora, a pretpostavljalo da je negdje oko Maroka carstvo mrtvih, bio je dovoljan i najmanji splet nesretnih okolnosti pa da godinama ne možete pronaći put kući. Odisej nije morao odbaciti zemljovid pa da se izgubi, jer takvo što on nije ni imao. Nije morao kupovati ni priručnik koji bi mu pomogao izgubiti se. Umjesto toga jednostavno je uletio u nekoliko oluja koje su njegov brod odnijele na područja koje dotad nitko nije vidio. Bila su to sretna i bezbrižna vremena."